Emocionalno nedostupan
U VAZDUHU · kolumna

S prijateljima od srama ne mogu o ovome pričati, zato se nadam da će mi tvoj savjet pomoći. Odrasla sam žena, imam i poneko iskustvo s muškarcima, znam što želim, ili barem ono što ne želim i svejedno mi se događa ono što sam mislila da sam davno prevazišla. Prebolila, kao dječju bolest na koju bih sada trebala biti imuna. Slijedi najpredvidljivija priča na svijetu, unaprijed se izvinjavam.

Upoznala sam jednog mladića i zabrijali smo jednu večer. Bilo je ljeto, bilo je vruće i ništa više od lepršave zabave. Ni u ludilu nisam mogla zamisliti da ćemo nastaviti kontakt i nakon što smo otišli svaki na svoju stranu. Ispočetka mi je pažnja godila, poruke su bile smiješne i zabavne, ali tu bi se to i završilo. Kao zalazak sunca u kojem uživaš na trenutak i onda nestane. Komunikacija nije bila konstantna- nekada se ne bismo čuli danima, tjednima, nisam brojala, dok se jednom nisam zatekla da skrolujem kroz chat i smijuljim se. Da pojednostavim, bilo mi je više nego drago kada bi mi se javio i manje nego svejedno kada ne bi. Činilo mi se da je i njemu tako. Dapače, u nekoliko navrata me iznenadio nekim izjavama koje su išle puno dalje od površnog flerta. I dalje nisam ništa očekivala, ali sam se potajno nadala da će se komunikacija nastaviti i da ćemo vidjeti kamo to sve ide. Ali u zadnje vrijeme, sada već nekoliko puta, baš kada bismo se zalaufali, kad bi komunikacija krenula, on bi nestao. I taman kada bih se ja otrijeznila, on bi se opet vratio i podgrijao razgovor na još veću temperaturu. Ne ulazeći uopće u razloge njegovog ponašanja, kratko i realno govoreći- smeta me ta igra toplo-hladno i sasvim mi je jasno da to ne želim. Posljedično tome, znam da samo gubim vrijeme sa emocionalno nedostupnim muškarcem. Svejedno, ne prestajem misliti na njega, sada već i dobar dio dana i nadati se da mi se javi i znam da će, u trenutku kad se ohladim, vjerojatno zazvoniti telefon. Neugodno mi je i samoj sebi priznati da sam se uvaljala u ove tinejdžerske igrice, zato i pišem tebi. Moje pitanje je valjda- što čini emocionalno nedostupne muškarce tako privlačnima i kako to, da protivno zdravom razumu, i dalje priželjkujem da se nastavi nešto što je osuđeno na propast? Sjećam se perioda kada nisam bila spremna na nešto ozbiljnije, izazivala sam baš veliki interes kod muškaraca, a sada kad mi ta ideja nije mrska, događa mi se suprotno. Možda odrađujem neku karmu, mada u to ne vjerujem baš. Uglavnom, draga Nadice, kako da se riješim ove ludosti?
Privremeno Neuračunjiva

Draga Privremeno Neuračunjiva,
Nema mjesta sramu, svima se događaju ovakve stvari, ja to zovem štucavicom, kada posve neovisno o vašim željama i stupnju zrelosti, iskoče kosturi iz ormara ili demoni za koje ste smatrali da ste ih davno upokojili. Svi imamo Ahilovu petu, samo što je sakrijemo dobrim cipelama i skupim čarapama. Postoji hipoteza da potencijalne partnere ne biramo po onome što bi za nas bilo dobro nego po ključu familjarnosti. Dakle, prema stručnjacima za ljude i ljubav, kada se zaljubljujemo ili počinjemo odnos koji vodi u tom smjeru, podsvjesno pokušavamo rekreirati šprance naučene u djetinjstvu. Za nas je, izgleda, privlačnije ono što je poznato, makar nam to možda škodi, jer smo učili iz takvog udžbenika dok smo odrastali. Iako smo možda u odrasloj dobi osvijestili što nam se ne sviđa i što nikako ne dolazi u obzir, to ne znači da podsvijest, koja nikada ne spava, neće pokušati okrenuti vodu na svoj mlin. Ako je vjerovati njima, to su drevni obrasci, stari koliko i mi sami i teško se mijenjaju, zato povremeno izađu na površinu kao balon pun metana iz primordijalne juhe.

Kad bi ih bilo jednostavno promijeniti, svijet bi izgledao bitno drugačije. Birali bismo bolje partnere, zastupnike pa čak i jela. Prestali bismo s čokoladom nakon prvog reda i s odnosom kada postane nezadovoljavajući. Vjerujem da se tu negdje krije odgovor na prvo pitanje i predlažem da tu kutiju sa najranijim obiteljskim odnosima otvorite sa stručnjakom, jer ja to svakako nisam.

Ono što vama treba su jednostavni i brzopotezni trikovi kako skrenuti vaš tok misli na neki drugi kolosijek, a psihoanalizu ću ostaviti nekom kvalificiranijem. Za početak, izbacite sve podražaje na dotičnog iz svog vidokruga. Tretirajte taj odnos kao ovisnost i uklonite poruke, slike, brojeve i sl. Kao što bi rekla Helen Fisher, biološka antropologinja, da ste alkoholičar koji pokušava prestati piti, ne biste držali bocu vodke na stolu. Skrolanje je, stoga, strogo zabranjeno. Barem dok ne prođe detoksikacija.

Osobno, više vjerujem u afirmativni pristup, dakle, umjesto zabrane, što će predmet vašeg interesa učiniti samo privlačnijim, pažnju pokušajte usmjeriti na nešto što vas intrigira. Neka to nešto ne bude striktno iz intelektualne sfere, jer, osim ako niste Dalaj Lama, teško da ćete moći izbjeći da vam misli skrenu na poznate tračnice. Osobnim, a i brojnim tuđim iskustvima poučena, filmovi, knjige, opera i aktivnosti iz te domene jednostavno nisu dovoljne, dapače, nerijetko podržavaju mitove o kompliciranim međuljudskim odnosima. Morat ćete se oznojiti. Doslovno. Predlažem aktivnost koja će u vas potpunosti zaokupiti – fizički i psihički.

Na primjer- postavite si nemoguće ciljeve što se tiče tjelesne kondicije. Pokušajte se trčeći popeti na neko brdo. Važno je da puls držite na maksimumu, a to znači da ste toliko zadihani da ne možete pričati, a ni razmišljati. Osim o tome kako preživjeti. Izdržite što dulje možete i rezultati će se vidjeti već nakon jednog dana. Žestoka upala mišića koja mora uslijediti će također odvlačenjem pažnje sa trivijalnosti ubrzati vaš oporavak. Ukoliko vam ne otkaže srce, ali ono pravo, smješteno u grudnom košu, možete se okušati i u veslanju, najbolje na vodi, ali može i na ergometru. Garantiram da do petstotog metra nećete više razbijati glavu zašto vam ne piše, a telefon će vam postati nepoželjni teret kojeg ćete poželjeti odbaciti ne bi li vam bilo lakše jer si, eto, ne možete priuštiti ni tih 10 dekagrama viška. Umjesto zjaka, panično ćete loviti zrak, u pokušaju da se ne onesvijestite od napora. Tehnika je izuzetno bitna, čuvajte se ozlijeda i pazite na kralježnicu, pogotovo ako vam je Mjesec u Merkuru.

Sljedeću metodu ne preporučujem samo iz očiglednih razloga, ali je inače smatram za izvanredno terapeutsko sredstvo. Preselite se. Otkažite sadašnji dok još niste našli novi stan i pokušajte se preseliti u nenormalno kratkom roku. Dok budete trpali svoju imovinu u kutije i pokušavali pohvatati sve konce, suvišne misli o teoretskom odnosu koji je zapeo u virtualnoj domeni će se istopiti poput vaše ušteđevine. Prebiranje po stvarima će vas podučiti brzoj i učinkovitoj selekciji jer u novi stan ne želite ponijeti ništa suvišno, zar ne? Na isti način, vaš će um pročistiti važne od nevažnih misli i adekvatno zbrinuti otpad. Ako čak i tada, kada vam je ugodna egzistencija ugrožena i dok praktički koketirate sa beskućništvom, budete maštali o nedostupnom muškarcu, pojačajte izazov na maksimum i pokušajte otkazati internet prije isteka ugovorne obveze. Ova tehnika se može izvoditi i odvojeno, ali najučinkovitija je u kombinaciji s gorenapisanom. Dokazano je da sama pomisao na poziv službi za korisnike mobilizira maksimalne mentalne kapacitete te je prilično fizički iscrpljujuća. Naime, ne samo da trenira vaše strpljenje, dok čekate da vam se javi prvi slobodni agent, već i zahtijeva maksimalnu pažnju jer ne smijete propustiti onaj slabašni zvučni signal nakon kojeg vam se, umjesto snimljene poruke, napokon javi živa osoba. O tjelesnoj kondiciji da ne govorimo, istraživanja su pokazala da statistički značajan broj ljudi odustaje prije javljanja agenta zbog opće malaksalosti, dehidriranosti, izgladnjelosti ili uslijed po zdravlje opasnog odgađanja odlaska u toalet. Kada se napokon dočepate nekog od krvi i mesa, bit ćete primorani hiniti smirenost, iako biste najradije posegnuli kroz slušalicu i zadavili službenika nakon što vam ovaj izrecitira cifru koju ćete morati platiti kao penal zbog ranijeg otkazivanja usluge. Civiliziranost, znanstvenici se slažu, iziskuje značajan psihofizički angažman te troši jednako kalorija u jedinici vremena kao i nordijsko skijanje.

Dan po dan, i proletjet će tjedni u kojima ćete uživati u teško stečenom miru neometanom pozivima iz tehničke podrške koji vam dostavljaju ili odnose modem, razvlače kabele i štemaju zidove. Tad će vam, sasvim neočekivano, mobitel zavibrirati, a vi ćete se, sa osmijehom koji titra poput ljetnog zalaska sunca, prisjetiti svoje telefonske romanse koja to nikada nije ni bila i bez oklijevanja kliknuti delete.

Suvozač (Foto: Pinterest) Žena na ivici nervnog sloma: Suvozač Bicikl, foto: Staša Vukadinović Ja sam Staša: Bicikl Foto Ivan Tokin pešački prelaz Ivan Tokin: 00:26 Istinite laži (foto: Jordan Cvetanović) Prozor u dvorište: Istina voli da laže · · ·