Paradoks izbora (foto: Nadica Bauk)
U VAZDUHU · kolumna

Draga Nadice,
Prošao je još jedan Dan zaljubljenih, srećom, bez većih žrtava. Nikad nisam shvaćala u čemu je kvaka, zašto su svi kolektivno zabrijali na 14.2, i smatrala sam da je to samo još jedan Praznik Trošenja. Donedavno sam se rugala svim ljudima koji to uzimaju zaozbiljno i čak sam organizirala anti-valentinovske žurke, za sve svoje single prijatelje, rugali smo se ružama, bombonjerama i rezervacijama za dvoje i zalivali se kvalitetnim ginom i lošom muzikom. Ali, ove godine, po prvi puta više mi nije do toga.

Ukiselio mi se osmijeh i preko volje sam odradila izlazak s društvom koje je nastavilo u istom, sada već tradicionalnom, tonu. Promatrala sam neke od ljudi koje najviše volim kako se zabavljaju na račun zaljubljenih i luduju po plesnom podiju i shvatila da ja zapravo želim sjediti u nekom restoranu punom parova za stolom s otrcanim aranžmanom sa srcima pod svjetlom voštanica, pijuckati šampanjac i slušati senzualni saks s izlizanog CD-a zaprženog samo za tu prigodu. Da sam mogla, nogirala bih to svoje društvo ni ne trepnuvši u zamjenu za kakvu romantičnu priliku. Dosadilo mi je biti sama, Nadice.

Mislim, nije mi loše, dapače, imam odličan život, dobar posao, ekipu koja me zabavlja i inspirira. Izlazim vani s tipovima, koje sam upoznala online, uživo i koji su mi preporučeni, nije da se ne trudim, ali ništa što bih izdvojila. Provodim se, dosta se smijem, putujem, bezbrižna sam. Ipak, na kraju dana, kad otpratim ljude i zatvorim vrata svog stana, i ja bih nekoga da se sklupčam pored njega i dijelim svakodnevicu. Nikad se nisam opterećivala budućnošću i pitanjem braka/veze, uzimala sam stvari kako su dolazile. Bilo je ljubavi, intenzivnih strasti, problematičnih odnosa i vrijednih lekcija o toleranciji i njenim granicama. Nisam ogorčena ni razočarana, smatram da je mi je valjda sve to trebalo da se primaknem bliže onom „pravom“. Nedostaje mi bliskost, želim partnera i spremna sam na život u paru. Počinjem se samo pitati hoće li taj Pravi doći i kada, tj. ima li nešto što mogu učiniti da taj proces ubrzam?
Romantična

Draga Romantična,
Čini mi se da je ipak bilo kolateralne štete direktno uzrokovane Danom zaljubljenih i moram vas obavijestiti da ste nasjeli na tu prozirnu i jeftinu priču. To je upravo ono što oni žele od vas, da u vama stvore potrebu za nečim što nit’ je realistično nit’ vam je sada dostupno i da, u pokušaju da se nosite s tim osjećajima frustracije, valjda posegnete za čokoladom. Važno je da prodaja ne pati, a o razlozima kupnje se Mondelezu živo fućka. To je zlatno pravilo konzumerizma- napravi proizvod koji je apsolutno nepotreban, uvjeri ljude da im treba i nagovori ih da ga kupe. Daleko od toga da mislim da je ljubav nepotrebna, sasvim suprotno, ali fotošopirana verzija zaljubljenosti s Instagrama i Fejsića zbilja nije nešto čime biste se trebali zamarati.

Prilično je simptomatično da ste prvi put pomislili kiselo je grožđe, misleći na vlasititi „slobodna“ status baš na dan Sv. Valentina, vaša osjetila su jednostavno prezasićena crvenom i ružičastom bojom da biste mogli i o čemu racionalno razmišljati. Zato vam pažnju skrećem na činjenicu da je u Brazilu, npr. Dan zaljubljenih u šestom mjesecu i da su nekidan milijuni ljudi išli na posao, kuhali ručkove, popravljali zube, obavljali svoje dužnosti potpuno slobodni od pritiska da svojim partnerima izraze privrženost šećerom ili plišanim srcem. Niti je bilo prebukiranih restorana niti rasprodanih čokoladica, ni razočaranja što se ovaj drugi nije sjetio, ili se nije dovoljno potrudio/la, barem ne više nego inače, ni subverzivnih anti-proslava, i ljudi su živjeli uobičajenim tempom nesvjesni propagandnog kaosa na sjevernoj hemisferi. Biste li se i dalje tako osjećali da se izležavate na Copacabani?

Važno je odvojiti kulturno uvjetovana očekivanja, koja kulminiraju 14.2, od vaših vlastitih i iskrenih želja. Dobro razmislite želite li odnos samo zato što su svi oko vas u vezi, zato što je društvo u kojem živimo orjentirano uparivanju i, s vremenom je sve manje zabavnih stvari koje samci mogu raditi, pa vam je dosadno ili zato što zbilja čeznete za dubinskom povezanošću. U međuvremenu, nek vas otrijezni činjenica da će barem trećina tih parova kojima sada zavidite, prekinuti i da nije sve ružičasto kao salvete kojima brišu usta između zalogaja. Po svim dosadašnjim znanstvenim saznanjima, ljudske životinje su programirane za povezanost i intimu i napokon se i u labosu potvrđuje ono što smo odavno znali, a to je da čovjek nije otok. To se ne odnosi samo na partnerske odnose, već se može dijelom ostvariti kroz prijateljske i obiteljske veze, pa čak i odnos s ljubimcima. Tako da, dok ne naiđe Pravi (a na to ću se još vratiti), predlažem da trenirate na članovima svoje biološke ili odabrane obitelji, a iz napisanog, čini mi se da ste na dobrom putu.

Najtoplije bih vam predložila da nabavite kućnog ljubimca, i to toplokrvnog, mada neki ljudi tvrde da i iguane mogu pokazati privrženost. Budući da je to popriličan zalogaj, za početak pokušajte nekoliko puta tjedno pričuvati nečiju mačku ili izvesti psa u šetnju, čisto da dobijete osjećaj paše li vam to ili ne i jeste li spremni na obavezu do kraja života. Ukoliko se odlučite, ograničite se na jednoznamenkasti broj, po mogućnosti onaj koji odgovara broju vaših ruku kojima ćete morati čistiti za njima, praktičnosti radi. Prema drevnoj maksimi „kako zračiš, tako privlačiš“, ukoliko proživljavate osjećaje uzvraćene ljubavi, makar ista bila uvjetovana mačjim poslasticama ili maženjem pred TV-om, vi ćete sebi privući još ljubavi i, tko zna, možda bude i od strane Homo sapiensa. Sjaj u oku nakon popodneva provedenog na kauču s mačkom na krilu možda dovede i kojeg macana u vaš zagrljaj. Isto se može primijeniti i na mladunčad naše vrste, uz obvezno dopuštenje roditelja, jer poznato je da djeca iskreno vole i da se od njih se štošta može naučiti.

Stručnjaci tvrde da je malo stvari toplijih i nježnijih od spontanog ili iznuđenog zagrljaja primjerice vašeg nećaka ili nećakinje uz malenu otegotnu okolnost, a to je da neće trajati vječno jer ćete ih ili morati vratiti roditeljima ili će odrasti i početi manipulirati. Iskoristite zato to kratko vremensko razdoblje što bolje i, kako se ta čaša ljubavi bude punila, možda se prelije i u partnerski rezervoar.

Što se tiče toga, ne mogu se oteti dojmu da ste zauzeli pomalo rezerviranu, ako ne i rezigniranu poziciju u smislu pronalaska partnera. Osobno sam uvjerena da očajničko traganje za muškarcem/ženom, lov i dejtanje pod svaku cijenu ne rađa nikakvim dobrim plodovima, jednako kao i očekivanje da postoji Pravi i da će on doći k vama. Potonja opcija previše nalikuje srednjovjekovnim bajkama s prinčevima i konjima da bi bila uvjerljiva, a prva jednostavno privlači krive ljude u vaš intimni krug. Uspjeh se, po mom mišljenju, nalazi negdje između ove dvije krajnosti, i dobrim je dijelom podržan i od strane akademske zajednice. Nije, naime, dobro sva jaja staviti u istu košaru i igrati isključivo na kartu tog jednog koji će kad tad naići i sebi uskratiti mogućnost izbora. Istovremeno, ljudski mozak jednostavno nije kompetentan za nositi se s previše opcija. Termin skovan za tu priliku glasi paradoks izbora ili kongitivno preopterećenje i označava brojku iznad koje nam je dodatni izbor kontraproduktivan. Konkretno, u slučaju potencijalnog partnera, zapaženo je da, ako imamo više od 5 do 9 opcija, nećemo se odlučiti ni za jednu. Dakle, očito je što trebate poduzeti. Baš kao i kod kućnih ljubimaca, ograničite se na nekoliko potencijalnih odabranika i potrudite se da barem jednog od njih upoznate. Prilikom upoznavanja, možete se koristiti sada već legendarnim upitnikom objavljenim u New York Timesu od 36 pitanja nakon kojeg, autori tvrde, ćete se gotovo sigurno zaljubiti. Poslužite li se tim trikom ili se na neki drugi način zaljubite u nekoga, savjetujem vam da se dodirujete kvalitetno i kvantitetno, jer je fizički dodir glavni preduvjet za dublju povezanost, a to je izgleda ono što želite.

I na kraju, postavljam vam pitanje, i neka posluži kao mentalna vježba: što bi bilo kada, eto, ne biste našli partnera, što onda? Život počinje nakon tog upitnika.

Roze pank srca (izvor: openculture.com) Žena na ivici nervnog sloma: Roze pank srca Ja sam Staša (foto: S.Vukadinović) Ja sam Staša: Ne s njim u kafanu Vizantijska carica Zoja i likovi muževa Pouke iz prošlosti: Novi muž, novi portret Eutanazija (foto: Jordan Cvetanović) Prozor u dvorište: I ljude ubijaju, zar ne? · · ·