Draga Nadice Apolitični Jure
U VAZDUHU · kolumna

Draga Nadice,

Stvarno ne znam šta da radim. Nekad se probudim noću i ne mogu više zaspati, ostanem budan sve dok alarm ne zazvoni, a pored mene moja žena blaženo spava. Ili barem tako izgleda kao da je ništa ne muči. Mislio sam da će sve biti gotovo prije dva tjedna, kad sam još i imao nekog izbora, ali sada, osjećam se stjeranim u kut, u zasjedi. Nema više ni borbe, samo predaja.

U nedjelju su „izbori“, namjerno sam stavio izbor u navodnike jer raznolikosti zapravo nema. Kakav je to odabir između bahatog lažova i prevaranta koji ima dokazan problem s kockom i beskarakternog kandidata bez održivog programa kojeg podržava stranka koja je u jednom trenutku pravomoćno osuđena za nezakonitu rasprodaju državne imovine? Čak sam pomišljao i na radikalni potez da privremeno prebacim prebivalište u grad u kojem mi sin studira da barem njemu osiguram optimistične 4 godine, ali čini se da ni tamo nema nade i da će u drugom krugu pobijediti kandidat u mnogome sličan onom prvom, ali na svoj način jedinstveni bahati lažov i prevarant koji voli dijeliti javna radna mjesta i raspolagati javnim novcem po ključu familjarnosti. Odnosno- ko mu je rođo.

Obojica su simpatije pobrali vrteći janjce i dijeleći grah na javnim gradskim površinama. Jedan se čak ozlijedio pokušavši podići lonac sa varivom od 80 kg, a opće odobravanje zaslužio je izjavom da se boji samo dragog Boga i svoje majke, pa, iako ljubi Krista, ne voli baš nepoćudne te na svakoga tko mu uputi iole neugodno pitanje ispali rafal uvreda. Poznat po tome što ljubi Krista, zaboravio je da mu nisu strana najmanje 2 smrtna grijeha- oholost i srdžba. Ovaj drugi gradonačelnik wannabe uopće ne skriva vlastitu neumjerenost u jelu i piću, čak štoviše, važne događaje slavi lijepeći fete pršuta po čelu u zemlji u kojoj nezaposleni profesori kopaju po smeću u potrazi za bocama ne bi li s povratnom naknadom kupili hranu. Izgleda da ću opet morati glasati protiv, a ne za, kao što sam primoran sve otkako sam stekao glasačko pravo. Da ti budem iskren, dosta mi je tih sofijinih izbora i opće apatije koja obilato zapljuskuje cijelu regiju i rado bih da postoji opcija zbog koje bih s veseljem išao u nedjelju u osnovnu školu da im dam glas, a ne da se vučem po cesti kao da idem na stratište.

Draga Nadice, znam da ovo nije područje tvoje stručnosti, ali više ne znam kome da se obratim, žena mi je zabranila da o tome pričam za stolom jer tvrdi da ću „zaraziti djecu pesimizmom i rezigniranošću“, a mnoge sam poznanike i prijatelje (tj. one za koje sam mislio da su mi prijatelji) izgubio u debatama koje su prethodile prvom krugu izbora. Zašto nema netko zdrav, bistar i sposoban na našoj političkoj sceni? Što da radim- je li jedino što mi preostaje otići negdje drugdje? Ima li svjetla na kraju tunela?
Apolitični Jure

Dragi Apolitični Jure,
Citat puno elokventijeg Meštra iz Velog Mista „neću politiku u moju butigu“ je do vašeg pisma najbolje opisivao moje stajalište o političkim raspravama u okviru ove kolumne. Isto tako, netko puno pametniji od mene je rekao „ne budeš li se bavio politikom, politika će se baviti tobom“, pa izgleda da je došlo vrijeme da i takvi problemima nađu svoje mjesto u redovima ovog izdanja. U pravu ste, politika, a pogotovo lokalni izbori su daleko izvan moje ekspertize, a do nedavno i područja interesa, pa vam mogu odgovarati jedino iz prespektive humanista i građanina – svi smo u istom sosu. Loncu, jelte.

Razumijem vašu frustraciju i mogu se složiti da se nerijetko bira manje od dva zla, što se doista ne slaže sa idealnom vizijom demokracije u kojoj ima pregršt izbora i vi možete glasati upravo za onaj koji vama paše po uvjerenjima, reprezentaciji, pa čak i odgoju. Da stranka za koju se borio vaš djed i dalje promiče iste vrijednosti. Da ne kradu. Da imaju integritet. Da im se može vjerovati itd. Detaljno čitanje programa pojedine stranke ili kandidata također vodi u slijepu ulicu jer nerijetko isti ili ne postoje ili su do te mjere nerealistični da mislite da vas netko vuče za nos. Na kraju se kampanja svede na populizam, tj. podilaženje masama, što je, po mom građanskom mišljenju, još zloćudnije od ideologije. Jer su ljudi gladni i izgubili su kontakt i sa čim što nadilazi golo preživljavanje. Zahvalan si onome koji ti je dao tanjur variva i bon kojim si možeš priuštiti uskršnji ručak i živo ti se fućka za ideologiju. Kruhom i igrama, tj. pršutom i javnim sučeljavanjima na granici ekscesa zabavljaju vas vaši kandidati i upravo je smiješno učinkovita ta tehnika zabilježena prije gotovo 2000 godina. Upravo tu se nazire ružno naličje apolitičnosti i, još gore, apatije, dva AP-izma koja moderni populisti uvelike okreću u svoju korist.

Ustanovljeno je da svoja građanska prava izlaska na izbore svakih nekoliko godina najmanje koriste birači prosperitetnih zemalja, drugim riječima, ako sistem funkcionira i vama je dobro, nećete protestirati, pa čak ni glasovati. Međutim, ako vam se trese radno mjesto, ili mirovinski stup ili zdravstvena zaštita ili sve od navedenog, onda imate potrebu politički se angažirati. I to je pouzdan pokazatelj u kakvom je stanju država. Ukoliko niste tip za politički aktivizam, a, sudeći po vašem pismu, radije se tužakate iz udobnosti vlastitog doma, ne dopada vam se ideja da vas policija privodi zbog toga što ste sjeli na put ideji koja vam se ne sviđa, a maršira po centru grada i prijeti Ustavu; ne demonstrira vam se za/protiv, a vi se latite interneta i bezbroj platformi putem kojih se možete umrežiti s istomišljenicima. Fokusirajte se na ono što vam se sviđa, što biste poboljšali, a ne na ono što biste rado izbrisali.

Pokrenite inicijativu, aktivirajte se oko svoje zajednice, makar to bilo i „samo“ pošumljavanje neke zapuštene zelene površine pred vašom kućom umjesto koje je iznikao ilegalni parking. I, ne, ovime ne predlažem da se zasađivanjem ružmarina anestezirate i pravite da svijet ne postoji već da u okviru svojih mogućnosti i senzibiliteta djelujete za opće dobro. U svakom slučaju držite na umu da ste privilegirani: jer imate pristup internetu (o čemu sam pisala u ranijim kolumnama), jer su vam osnovna ljudska prava zagarantirana, nitko vas ne tuče na cesti i ono najvažnije- imate pasoš. Uvijek možete otići negdje drugdje, na kraju krajeva, život je jedan i prilično kratak, ali trava tamo nije uvijek zelenija. Pa pogledajte samo Amerikance, mnogi od kojih se još nisu oporavili od šoka koji su im priredili izbori 2016. godine.

Ovo ni u kom slučaju nije propaganda pasivnosti ili „šuti, uvijek može gore“ modusa življenja, već apel da mislite globalno (ili u ovom konkretnom slučaju, obzirom da se radi o lokalnim izborima- gradski), a djelujete lokalno. Pokažite primjerom svojim bližnjima da od AP-izma nema mnogo vajde, odgojite generacije ljudi koje će iskoristiti svoja građanska prava i izgraditi neki bolji svijet. Civilizacija je u neprestanom previranju, samo mijena stalna jest, i na nama je da udremo temelje, makar samo one intelektualne, i promijenimo smjer u kojem naša zajednica ide.

Samo nemojte biti apatični ili, još gore, neko gunđalo koje se samo kuka o bezizlaznosti, o tome kako su svi oni isti, o nedostatku izbora, o besperspektivnosti, drugim riječima, o budućnosti. Usredotočite se na svoje sada da bi vam sutra bilo bolje. A danas su izbori

Ispovedanje pred pepeljarom (foto: Jordan Cvetanović) Prozor u dvorište: Naše pepeljare Gradski prevoz (foto: Pinterest) Žena na ivici nervnog sloma: Gradski prevoz Ples (foto: Jordan Cvetanović) Prozor u dvorište: Mr Gaga Ana Vučković - Luksuz (foto: Pinterest) Žena na ivici nervnog sloma: Luksuz · · ·