Željkova mama
U VAZDUHU · kolumna

Draga Nadice,
pišem ti kao žena ženi. Ne bih se trebala žaliti jer moj život je doista blagoslovljen i možda me Bog kazni zbog ove oholosti, ali riskirat ću.
Naizgled je sve OK, a ništa nije OK. Radim kao tajnica u jednoj državnoj firmi, brojim sitno do penzije, muž je otišao u prošlom septembru.

Imamo stan, auto, čak i malu vikendicu, zaobišle su nas i bolesti, brak nam je stabilan, preživjeli smo i prevaru (njegovu) i pokopali roditelje. Puno smo radili i sad je vrijeme da uživamo, bar ja tako mislim jer smo zaslužili. E, sad, problem. Imamo sina, a on nikako da odseli. Muž je već lagano na rubu živaca i stalno se svađaju oko daljinskog upravljača. Situacija je ponekad na granici fizičkog nasilja i pogoršala se za vrijeme kupa prvaka i otkako je u mirovini. Koliko god volim sina, on je moja očna jabučica, isto tako je i trn u oku koji bih rado izvadila. Muž, naravno, krivi mene, i stanje je pogotovo teško nakon što Barca izgubi, što srećom, nije često.

Ne znam gdje sam pogriješila, odgajala sam ga da bude častan i marljiv, da poštuje starije i pridrži ženama vrata. U početku smo htjeli više djece, ali nakon što je Željko došao na svijet, nisam jednostavno imala potrebe za više jer on je bio baš divan. Još uvijek je divan. Nikad s njime problema u školi, na nogometu je bio jako talentiran. Kad je upisao ekonomiju uz plaćanje, našoj sreći nije bilo kraja. Unajmili smo mu stan (mi smo iz manjeg gradića) i slali džeparac. U početku sam se brinula hoće li se snaći, ali otkako su došli mobiteli laknulo mi je jer ga uvijek mogu dobiti. Imali smo odličan odnos- svaki vikend nas je posjećivao, uvijek bi donio neki poklon, cvijet ili čokoladu, eto tako sam ga odgojila. Jako voli domaću hranu, i tvrdio je da mu hrana u menzi škodi, dobio je i gastritis pa sam mu redovito slala pakete sa sarmama i punjenim paprikama. Završio je studije bez problema i odmah smo mu našli posao u rođakovoj firmi.

Vrlo brzo dobio je premještaj u naš gradić i povišicu, mislila sam da će mi srce prepući od sreće. Muž i ja smo mu spremili njegovu staru sobu i popravili skuter da lakše može do posla. U početku je bilo harmonično, morali smo nadoknaditi godine razdvojenosti, ali nakon nekoliko tjedana počelo je sve ići nizbrdo. On s nama sada živi već 2 godine i ne pokazuje želju da odseli. Iskreno, meni je svejedno, ali muž spominje razvod, sve češće odlazi igrati bridž i ne vraća se do kasno u noć. Možda je stvar u testosteronu već si o tome nešto pisala u prethodnim kolumnama, ti to sigurno bolje znaš.

Jedino što priželjkujem, osim zdravlja, su unuci, a Željku nikad djevojke nisu bile strane. Vole ga i on voli njih, tako sam ga odgojila. Nema ništa stabilno, koji put spomene ovo ili ono žensko ime, mislim da ih nekad čak i dovodi doma, ali mi smo liberalni, nama to ne smeta. Možda mu se omakne, pa bebica ubrza vjenčanje, nije idealno, ali ako smo mogli mi, može i on. Čitam po novinama da mladi u Europi sve duže žive s roditeljima, pa se tješim da eto barem pratimo inozemne trendove, ali ne mogu više živjeti u neprekidnoj tenziji. Volim ih obojicu i ova situacija me izluđuje, ne znam što da radim, kako da ih ne izgubim?
Željkova mama

Draga Željkova mama,
Hvala vam na pismu i iskreno se nadam da će vam ovaj odgovor stići na vrijeme, prije nego ste se rastali od supruga. Naime, meni se čini da se bit problema nalazi u tome što ste vi i vaš muž zaboravili na vlastiti bračni ugovor i da ste umjesto toga, svu pažnju usmjerili na treću osobu, u ovom slučaju vašeg sina. Ako se okrenete jedno prema drugome, i ponovo uspostavite partnerski odnos, uvjerena sam da će i Željko, manje ili više spontano odlutati u vlastiti život.

Ukoliko već niste napravili logično- zamolili sina da odseli- možda vam koja od dolenapisanih ideja posluži. Najdrastičniji i zasigurno najbolniji način je tzv. ghost-anje, što holivudske zvijezde dobrano već koriste. Promjenom broja i adrese, vrlo učinkovito prekinu svaku komunikaciju sa donedavnim partnerom i prave se da s njima nikada nisu ni bili istovremeno ih izbjegavajući u širokom luku. Budući da je to vrlo brutalna i nečovječna metoda, ono što bi u vašem slučaju jedino bilo izvedivo jest da promijenite brave i objasnite sinu da je to za njegovo dobro. Izvedite ga na večeru i podsjetite koliko mu je bilo dobro u studentskoj garsonjeri, zajednički se prisjetite žurki na koje roditelji nisu bili pozvani ili ljubavnih eskapada kojima nasreću niste morali svjedočiti. Slobodno angažirajte i njegove prijatelje, naravno, pod uvjetom da oni ne žive sa svojim roditeljima, prikupite fotografije i ostale memorabilije iz perioda dok je živio samostalno, napravite kolaž ili prezentaciju i proživite zajedno studentske dane. Istovremeno sa suprugom čavrljajte o vlastitom životu iz doba dok je Željko bio samo želja.

Ne odlučite li se za tu metodu, možete isprobati tihu torturu. Ta strategija podrazumijeva dosljednost i ustrajnost budući da se provodi kroz dulji period vremena. U obzir dolazi bilo koja situacija koja će vašeg sina natjerati da se brine sam o sebi i još nekome. Dakle, slobodno se razbolite, zalegnite i zamolite ga da vam skuha pileću juhicu i opere toalet. Izmučite ga altuizmom i filantropijom. Zadužite ga za zalijevanje biljaka ili čišćenje posude s pijeskom vaše mačje ljubimice. Nagovorite ga da pričuva nečije dijete na jedno popodne ili provede jutro na tržnici kupujući namirnice za susjedu, a ako to ne upali, zamolite ga da vam opegla mašinu bijele robe. U najmanju ruku će savladati neke za preživljavanje nužne vještine, a u priželjkivanom scenariju, pokušat će se osloboditi svega navedenog unajmljivanjem vlastitog stana.

Vaš suprug će morati surađivati s vama, što će zasigurno ojačati vaš odnos i općenito osloboditi više vremena za samo vas dvoje. Nadalje, djeca, psiholozi se unisono slažu, uče putem oponašanja i kroz igru. Predlažem da odete s mužem na odmor i primjerom pokažete Željku kako je samostalnost zabavna i poželjna. U nadi da će imitirati vaš slučaj, neprimjetno posijte brošure za atraktivne destinacije po cijelom stanu, kupaonici pogotovo. Konspirativno se hihoćite po povratku sa dopusta te mu pošaljete jasnu poruku da, iako vam je oboma drag i volite ga kao zjenu oka svoga, vam je vaš sin zapravo suvišan. Čak i ako vam se čini da je ovo teško ostvarivo iz financijskih razloga, dobro razmislite o kreditu jer, vjerujte mi, vi ovdje spašavate svoju obitelj i ni jedna cijena nije prevelika. U protivnom, pozivajte prijatelje na večere ili partije bridža za vrijeme kojih će se žustro i glasno razglabati o dogodovštinama iz vaše mladosti. Rijetko koji potomak izdrži ovu metodu jer nitko ne voli slušati svoje supijane roditelje kako prepričavaju događaje iz stoljeća u kojem je fudbalerka bila u modi.

Što se tiče igara, predlažem da sa suprugom ustanovite igranje uloga, role-play, koji ne samo da će unijeti iskru u vaš intimni život već će, budete li uporni, izgurati vašeg sina preko ruba gnijezda. Nije nužno da budete degutantni ili skandalozni, dovoljno je da pred sinom jedno drugom tepate ili izmjenjujete nježnosti e da ovaj s gađenjem napusti prostoriju, po mogućnosti i stan. Većina djece, bez obzira na dob, se ne može uspješno nositi s činjenicom da su im roditelji seksualna bića i taj društveni tabú ovdje morate okrenuti u svoju korist.

Ukoliko je vaš sin ostvario relaciju s drugom jedinkom, ili to namjerava u skoroj budućnosti, odnos sa potencijalnom snahom bih na vašem mjestu njegovala kao nježnu i rijetku biljku. Ni u ludilu ju ne bih miješala u vašu obiteljsku dinamiku i ovu kolumnu bih krila kao zmija noge jer dozna li dotična za vaš pasivno-agresivni familjarni trokut, mogla bi pobjeći glavom bez obzira, a možda vam je upravo ona zadnja slamka spasa.

Strah od svega (foto izvor: google images) SCHNELLFICKEHOSE: Kako muču svinje U svom filmu (foto: Jordan Cvetanović) Prozor u dvorište: Vožnja u sopstvenom filmu Tahiti Žena na ivici nervnog sloma: Tahićanska estrada Elizabeta I (foto izvor: google images) Pouke iz prošlosti: Tecite suze, zbog kraljice