U istoriji filma ima dosta biografskih filmova o piscima, retki su filmovi koji bi mogli da zasene prosečnog čitaoca ili gledaoca, jer su uglavnom bazirani na velikom broju tipiziranih scena i opštih mesta koja ne mogu da nam dočaraju šta je to nekog velikana stiha i proze morilo tokom dana kada nije imao novca ili inspiracije. Problem sa ekranizacijama života pisaca je u tome što gotovo svi režiseri, a i veliki broj scenarista, upadaju u zamku samog posla– ne može se nikada verodostojno prikazati mukotrpan stvaralački proces, ako planirate da ga predstavite u jednom žanrovskom ključu, niti velike ljubavi tih pisaca možemo objasniti kroz nekoliko rečenica, koje kao parole promiču kroz trejlere.